Pages

Showing posts with label jesen. Show all posts
Showing posts with label jesen. Show all posts

Saturday, November 2, 2013

art bomb

naširoko: : : aaaaaaaaaaaaaaaaaa
začuje se prdež iz moje utrobe za hlebom
pasulj u vodi

odjednom čekam dugo
na stanici pored između pored
ostalog

slušaj!
kako se krčka
bez i jednog slova kopi pejsta
bez ičega

Vejnova akademija
za duplo veću zabavu
O - kako!
igram
dobijam
u dve reči

Monday, August 27, 2012

Целер

Сунце се вратило међу мртве
Ту ти нема одмора
Носим грумен земље мртвом Ђорђу
Он ми пружа оно што му је преостало од руке
И ћутимо тако један понад другог
Он као да спава
Ја као да плачем
С времена на време
Припалим цигарету
И забодем је усправно 
У пепељару

Monday, June 28, 2010

Човек-ствар

Dosadašnja razmišljanja
Stvar koji
Ušima zamenjuje
Oči dlanom oslušne

I posle si nervozan kao
Pingvin je izmišljena ptica
Njihanje tela u dokolici

Čovek-stvar za razmišljanje
Um biologiji
A ako grešim
Ispravićete me močugama.

Tuesday, May 11, 2010

utorak, 40099

Kiša lišena šumova pluk-pljuc-krekeće more na kiši. Deca koja ispunjavaju prostor koji nedostaje hleb, džem i prst otključava prst-do i prst-uz. Kaniš li se kanim. A zato su naša dela dogorela do nokata. Ima nas deset i svaki od nas je na svom mestu. A uvek nešto nedostaje, neko, da nam lupi šamar dlanom da nam pruži. Rat je stvorio čoveka.
Samo da se prostor okruži na vreme je da kiša ulije samopouzdanje. Štikla u uvo. Boli me želudac od prenemaganja. Izostanak artikulacije podstiče ljude na osluškivanje. Prizma koja ti uliva samoopuzdanje. Nije izostanak ono što nedostaje već jeste.
Žena kaže žena sa drugačijim akcentom. Tri koraka pa stane. Zvuk kišobrana dolazi mala debela žena sa kišobranom otvara kišobran svojim očima. Prođe zima, tj. leto i pokida se od smeha. Neće svako pričati sa tobom a ne bi niko.

Tuesday, February 23, 2010

Thursday, October 22, 2009

Nastajanje

Ko u čemu
Ne razume spontanost

Gospođe na štiklama zakivaju eksere

Petao označava kraj jedne ere

Nad činjenicom svog postojanja
U čudu
Nudi prazan šešir prolaznicima
Koji mu otpozdravljaju

Moj organizam straha
Ne razlikuje te dve činjenice

Zapertlava cipele
Kao nevreme na fotografiji

Crkveni zvonik
Mlati šamare pesnicama

Nećemo valjda tu da sedimo
Licem ka licu.

Suviše smo mi prefinjeni za tako nešto

Idi, bar
Dovedi nam pijane sinove
Da nam pričaju o svojim snovima.

Thursday, October 15, 2009

Tri debela Nemca

Ženo ti je proleće.
Ime na koje se odazivaš.
Iseci lubenicu
Meni i mojim prijateljima.
Bostan Noževima
Koje opet nisam naoštrio
Iseci ovim ljudima
Ženo
Ja sam
Ovo
Ovde su prijatelji
O kojima smo maštali

J a s am ovde najglasniji
Uživajte u m om glasu

Petao
Koji posramljen leži pod sekirom
Pred zbunjenim kokoškama
Broji cigarete Prstima
Dodirujem ti telo
Koje podrhtava
Prigušenim smehom

Svaki dan sam preplakao
Noći su klikeri suza za žongliranje na tokatama
Svet je poplava predstava
ličnog užasa
Nisam više ono što sam bio
Niti ono što ću biti
Ne smej se.